Ima li nade za zaustaviti demografsko izumiranje naših sela?

U organizaciji Općine Promina, na inicijativu saborskog zastupnika iz IX. izborne jedinice Mira Kovača u Oklaju je održan okrugli stol pod nazivom "Kako zaustaviti daljnje izumiranje naših sela, te sporost u rješavanju nagomilanih problema".

Namjera je bila ukazati na aktualne probleme koji sve više pritišću općine drniškog područja s naglaskom na sve izraženije izumiranje sela, inertnost birokracije, sporosti u obradi pripremljenih EU projekata, nebrigu za imovinu u vlasništvu države, zapreke koje stoje pred potencijalnim ulagačima u ova područja, izostanak poticaja i olakšica za gospodarstvenike na potpomognutim područjima, te druge probleme koji su zajednički za sve općine drniškog prostora.

Na okruglom stolu su uz saborskog zastupnika Mira Kovača i vodstvo Općine Promina predvođeno načelnikom Tihomirom Budankom i predsjednicom Općinskog vijeća Općine Promina Davorkom Bronić, nazočili i zamjenica šibensko-kninskog župana Darija Puljić, načelnik Općine Ružić Ante Pijuk, načelnik Općine Unešić Živko Bulat sa zamjenikom Valentinom Pranićem, zamjenik direktora HE Miljacka Nikola Slišković, predstavnici španjolske tvrtke „Acciona Energia“ Aljoša Plejić i Ante Merčep, Mile Mrdeža iz tvrtke 'Pectus',  direktor 'Metal-Sinta' Stipe Knežević, ravnatelj osnovne škole Antuna Mihanovića Petropoljskog Saša Kolombo i drugi.

Otvarajući skup načelnik Tihomir Budanko kazao je kako problemi traju već odavno, od 60-ih godina prošlog stoljeća, kada je započeo proces izumiranja sela prominskog područja. Od tadašnjih 7000 stanovnika danas ih je tek nešto više od 1000.

- Mi smo u demografskom izumiranju. Zvona na uzbunu odavno zvone. To je ono što nas potiče da moramo napraviti sve da bar ublažimo ovo stanje i konačno krenemo naprijed. Ono što nas najviše boli je činjenica da se može napraviti, a potencijale koje imamo ne možemo iskoristiti, poput iskorištavanja mineralnih sirovina, ruralnog turizma i poljoprivrede. Država mora promijeniti odnos prema ruralnim područjima. Najgora je stvar što se mi kao načelnici općina nekoliko puta morama vračati u mjerodavne državne službe i uvijek ponavljati koji su problemi, a rezultata razgovora nema. Vjerujemo da se zakonskim odredbama ovdje može puno toga potaknuti. Sve se može riješiti na uređen i zakonit način,- kazao je Budanko i  dodao kako „potencijalnim investitorima trebalo bi olakšati proceduru ulaska u prostor državne imovine. To su i pravo služnosti i pravo građenja iako su zakonski propisani nikada nisu zaživjeli. Nužno je brže rješavanje natječaja koji su izdašni. Sredstva nešto povučemo od resornih ministarstava uglavnom namijenjenih za poboljšanje uvjeta življenja. Do nas ne dopire izdašniji dio EU fondova. Najprije smo čekali nekoliko godina na natječaje, sad već mjesecima čekamo jesmo li uopće prošli administrativnu provjeru naših projekata. Prethodno se iscrpimo rješavajući razne birokratske zavrzlame da bih uopće došli do toga, a onda umjesto da to ide nekim bržim tempom čeka se mjesecima. Na sve se čeka, mnoge paušalne ocjene nas koče u projektima, a mi nemamo vremena za čekanje mi se želimo razvijati koristeći naše prirodne i druge potencijale. Naš je cilj biti financijski neovisni, biti korisni, zapošljavati a to možemo sa svojim potencijalima, stoga očekujemo ozbiljnost u rješavanju problema“- istaknuo je načelnik Tihomir Budanko.

I načelnik Općine Ružić Ante Pijuk upozorava kako i na petropoljskom području više se umire nego rađa djece. Imamo male prihode. Nemamo turizam, obalu, plažu. Živimo od prireza i poreza. Bez pomoći vanjskih subjekata, bilo  kroz natječaje ministarstva ili EU fondova nema realizacije projekata. Vremena za dugo čekanje njihove realizacije nemamo, jer dok čekamo da birokracija proradi, prođe mandat, a mladi odlaze. A gdje nema mladosti, nema ni razvoja, ni života i mi smo u začaranom krugu - naglasio je načelnik općine Ružić Ante Pijuk.

- Od 16 naselja u našoj općini, iz njih osam nema ni jednog učenika, a u školi je tek 55 učenika. Što daje najbolju sliku stanja na terenu. Svi su oni otišli prema Splitu i Kaštelima. Ima mladih obitelji koji imaju želju se vratiti. Ali nemaju osnovnih uvjeta. U pet sela još uvijek nema pitke vode. Sva naselja s više od 50 stanovnika trebaju imati pitku vodu, stoji u konvenciji koju je Hrvatska potpisala s Europskom unijom. Što to nama znači? Ništa. Ne znam tko bi to trebao financirati. Ljudi od nas očekuju realizaciju, a mi smo nemoćni. Mi se prijavljujemo prema projektima na natječaje. Čekamo mjesecima, pa i godinama da uopće budu raspisani. Mjeru 7.2.2. predali smo u prosincu prošle godine i do danas nemamo ni povratnu informaciju je li projekt u redu, treba li dopuna ili nešto treće. U javnosti su pusti milijuni, za što i svaka baba zna, a mi ispadamo nesposobni načelnici jer ih ne znamo povući - istaknuo je načelnik Općine Unešić Živko Bulat, ujedno ravnatelj osnovne škole Jakova Gotovca Unešić.

- Ljudi odlaze jer nema posla. Jer nema osnovnih uvjeta za život. Istodobno, poduzetnici ili tvrtke koji bi investirali i otvorili radna mjesta zbog trome državne birokracije, zbog razvojnih strategija koje se stalno mijenjaju, zbog neusklađenih zakonskih normi, zbog restriktivnih mjera zaštite koje ne dozvoljavaju da se nešto razvije- godinama uzaludno pokušavaju dobiti zeleno svjetlo. Istaknuo je Aljoša Pleić iz španjolske tvrtka "Acciona Energia" koja posljednjih pet godina na području Općine Promina pokušava realizirati 150 milijuna eura vrijednu solarnu elektranu. Političarima zamjera i sirovo brojenje radnih mjesta. Energetika i obnovljivi izvori energije daju  dobro plaćena radna mjesta, pa kaže bolje je da jedan član obitelji radi za 10.000 kuna nego dva za manje od 4000 kuna. Solarne elektrane ujedno znače i veći benifit lokalnoj samoupravi, kaže Pleić, te dodaje da neće odustati, već su uložili na projekte oko 400.000 kuna a i lokalno se radi maksimalno, županija pomaže ali u državnim institucijama zapinje. 

Gotovo jednake probleme imaju i u HE Miljacka  gdje pokušavaju napraviti zamjensku podzemnu elektranu ,a postojeću jednu od najstarijih na svijetu pretvoriti u svojevrsni tehnički muzej. Ujedno planiraju postaviti solare na dvije lokacije u Promini, kazao je tehnički direktor HC Miljacka Nikola Slišković. HC Miljacka puno je dosada doprinijela za opstojnost ovog kraja kroz radna mjesta, komunalne i druge naknade. Danas kad projekt još nismo niti predstavili, stvorila se slika da ćemo naštetiti okolišu, da smo potencijalna opasnost u okruženju NP Krka gdje djelujemo više od 110 godina. Mi želimo projekt realizirati transparentno, želimo da nam se pruži prilika da sjednemo za isti stol i argumentirano utvrdimo što je dobro a što loše, poručio je Slišković. 

Direktor oklajskog „Metal-Sinta“ Stipe Knežević zapitao se je jeli mogao biti drugačiji zakonodavni okvir na ovim prostorima  poput Promine i Zagore, selektivniji a sve u smislu da u ovom prostoru ostanu ljudi. Podsjetio je kako je ova tvornica obnovljena nakon ratne devastacije 1997. godine novim investicijskim ciklusom od milijun eura, uz pomoć kredita Fonda za privatizaciju, a potom od 2003. godine kredit preuzima HABOR. Njima naredne 2004. godine kredit od 7.000.000 kuna narastao je na više 11 milijuna, kada HABOR donosi odluku da polovica toga iznosa uđe u temeljni kapital društva i tako postane 45% vlasnik tvornice. Ostali kredit ostaje društvu u obvezi da ga vraća, koji je do danas otplaćen u iznosu od dva milijuna kuna, a od čega kamate iznose 1,5 milijun kuna, istaknuo je Knežević. Iako HABOR im želi pomoći nema mehanizam da drugačije postupa na ovom prostoru, stoga kaže, ne bi se ovaj  kraj smjelo tretirati kao razvijeni Zagreb i druga razvijena područja. U tvornici u zadnjih 20 godina kontinuirano je zaposleno 60 radnika, koji uredno primaju plače, društvo plaće sve obveze i nikad nije bilo u blokadi, no nedostaje investicijski potencijal čime iz godine u godinu gube konkurentnost. Nije pošteno da danas trošak obnove u ratu stradale tvornice snose ljudi koji danas u njoj rade. Ratna šeta nadmašuje trostruki iznos podignutog kredita, koje od svog dohotka otplaćuju radnici. Ratna šeta stavljena je u stand-by, pa bi bilo pošteno da se tako postupi i s kreditnim zaduženjem, u protivnom neće uspjeti očuvati proizvodnju i radna mjesta, a time i ljude na ovom prostoru, upozorio je direktor Knežević.

Koliki je velik problem demografskog odumiranja cijelog drniškog područja slikovito je prikazo ravnatelj drniške osnovne škole Antuna Mihanovića Petropoljskog  Saša Kolombo, u sklopu koje je i područna osmoljetka u Oklaju.

-Kad sam prije 12 godina postao ravnatelj Osnovne škole Antuna Mihanovića Petropoljskog, brojali smo 912 učenika, ove godine ih je 618, trećinu manje. Drugim riječima, u desetljeću iza nas trećina obitelji napustila je naše područje. Ove brojke najslikovitije dočaravaju razmjere depopulacije. Riječ je o specifičnoj školi koja se rasprostire na Grad Drniš i dvije susjedne općine, Prominu i Ružić, koja zapošljava 130 djelatnika. Depopulacija vuče i probleme stručnog kadara. Samo za putni trošak nastavnika putnika mjesečno izdvajamo nevjerojatnih 120 tisuća kuna. Predviđam da će uskoro biti još i gore. Tonemo u siromaštvo. Škola se iz obrazovne ustanove pretvara u socijalnu. Dajemo besplatnu marendu, besplatno voće iz EU-a, besplatne udžbenike - kazao je ravnatelj osnovne škole Saša Kolombo, naglasivši kako oni pak ne mogu se požalit na odnos s resornim ministarstvom i svojim osnivačem županijom

Zamjenica šibensko kninskog župana Darija Puljić slaže se da postoje administrativne i zakonske prepreke, što dovodi do sporog rješavanja problema, ali vjeruje da uz bolju angažiranost svih za sve postoji rješenje u okviru zakona. Na našem području  često su problem investitorima uvjeti zaštite prirode. Čuvanje prirode i okoliša ispada da je sve više nauštrb stanovništva i napretka ovoga kraja. Ja i dalje mislim da zajednički, i ovakvim sastancima, možemo doprinijeti da se započnu rješavati problemi, kazala je dožupanica Puljić.

- Ima nade. Gdje postoji gospodarska aktivnost i radna mjesta ljudi ostaju živjeti. Na načelnicima je da privuku investitore. Na Domovinski rat mi se više ne smijemo izvlačiti. I drugim zemljama bilo je teško. Može se, ali samo ako se pametno organizira država i lokalna samouprava. Ja osjećam da ste vi angažirani i to je temeljena stvar, najvažnije je da se angažiramo jer se samo tako stvari mogu promijeniti. Ono što sam ja shvatio iz ovog razgovora s vama, jest sporost administracije, birokracije. Ja ću preporučiti da se netko toga u Vladi RH mora uhvatiti, da to bude međuresorna priča. Koordinaciju između lokalne razine i središnje države koje nama, netko mora pokrenuti i  da se lomi birokracija. Moramo učiniti iskorak da procesi koji su važni, kao što je izdavanje dozvola, budu efikasniji. Ja ću osobno nakon ovog razgovora u pisanom obliku upoznati svoje kolege u Vladi kako bi ubrzali projekte o kojima je danas bilo riječi. Bit ću i dalje s vama u kontaktu kako bi svoju ulogu zastupnika iz ove izborne jedinice opravdao – poručio je okupljenima na okruglom stolu U Oklaju saborski zastupnik Miro Kovač, na čiju je inicijativu i upriličen.