OPĆINA PROMINA, Put kroz Oklaj 144, 22303 Oklaj, tel: (022) 881 018, fax: (022) 310 392, e-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Branitelj iz Promine: Ne mogu živjeti s 800 kuna mirovine

. Objavljeno u Novosti

Da branitelji pod šatorom pred Ministarstvom branitelja prosvjeduju samo zbog toga da se ispravi zakonska, institucionalna i svekolika druga nepravda prema ljudima poput Ivice Svetine iz Čitluka u općini Promina, imali bi zašto prosvjedovati. 

I dandanas taj nesretni 58-godišnji Prominjanin šeta se Oklajem u maskirnoj odori koju je, kao dragovoljac obukao prvih dana Domovinskog rata napustivši siguran posao u Zagrebu. U njoj je obišao sve poznate i manje poznate bojišnice, kamenjar, čuke i ravnice, gdje god je trebalo do konačnog oslobođenja. A kad je dočekao slobodu, Ivica je “nagrađen” bolešću, neimaštinom, posvemašnjom bijedom i jadom.

Svakom je Prominjanu koji ga poznaje nevažno što piše u njegovoj liječničkoj i popratnoj dokumentaciji kojom ga se proglašava hrvatskim ratnim vojnim invalidom s dijagnosticiranim 20-postotnim invaliditetom po osnovi psihičke bolesti.

Procjena invaliditeta

Zgražaju se nad njegovom sudbinom i nepravdom koja mu je nanesena. Jer, taj sredovječni Čitlučanin danas živi u kući pokojnog mlađeg brata Josipa od 800 kuna braniteljske mirovine. Da iza Josipa nije ostala nedovršena kućica, ne bi se imao gdje skloniti od kiše. A zapravo, Ivica se godinama ne sklanja ni od kiše, ni od vjetra, ni od ljetne zapare u svojoj Zagori. Možda bi se i sklonio kad bi bio svjestan okruženja.

A da je svjestan 80-posto, kako mu Vrhovni sud potvrđuje u presudi od 7. svibnja ove godine, ne bi živio takvim pretužnim životom. I laicima je to jasno. Posebno onima koji ga gledaju svaki dan. Jer ni jedna prvostupanjska ni drugostupanjska komisija koja procjenjuje invaliditet ne može, kažu Prominjani i načelnik im Tihomir Budanko, biti pravednija od ljudi koji s Ivicom žive.

S punim poštovanjem, ne može ni Vrhovni sud koji se rukovodi dokumentima i kojemu je Svetina samo poslovni broj. U ovom slučaju Us-11898/2011-4.

- Znaju ga svi u Oklaju i svatko pomaže koliko može. Netko mu dade nešto za jelo, netko u džep ugura koju kunu, ali sve je to, zapravo, milostinja. Nije Ivica zaslužio tako živjeti. Previše je dao za Hrvatsku da bi ovako patio - kaže Budanko. 

Priča da je Bići, kako ga zovu u Oklaju, najotegotniji podatak zbog kojega mu je Vrhovni sud potvrdio 20-postotni invaliditet bila činjenica što je svega četiri puta bio na ambulantnom liječenju. No, nesretnik, dodaje, nije imao ni za kruh, a kamo li za putne troškove do ambulante.

Nepoznavanje sustava

- Osim toga, on naprosto nije sposoban shvatiti što se od njega traži, te administrativne zaškoljice. Ne poznaje svoja prava, niti ih je u mogućnosti ostvariti. Država se morala pobrinuti da zaštiti takve ljude. A nije. Prepustila ih je na milost i nemilost - zaključuje načelnik.

Zaista, Ivica Svetina ne poznaje sustav. Zna, kaže, da može tražiti reviziju za dvije godine.

- Tri puta sam se žalijo, svake dvi godine, ne daju dok ne prođu dvi godine da se slučaj može obnoviti. Dođe mi nekad da se ubijem, ali neću. Bog mi ne da. Ma da mi daju dvi i po iljade kuna, reka bi - dosta mi je jer sam samac. Al kad čujem koliko ljudi primaju, a znam di su oni bili, a di sam ja, onda mi to utječe na psihu. Živijo sam sa bratom, ni on nije ima ništa, a tri godine je bio u uniformi. Oba smo se mučila, a onda je umro. Od tada živim iz dana u dan. Nekome nešto pomognem, iskopam il donesem, pa mi ljudi daju koju kunu i tako živim. Od 800 kuna ne mogu. E, da mi je bilo znati šta ću dočekati…- odmahuje rukom Svetina. 

I okreće biciklom bijelim putem dalje u potrazi za kakvim poslom. Ili boljom budućnošću koju nije dočekao. Ni on ni drugi poput njega.

Izvor: Slobodna Dalmacija