Utvrda Nečven: opet se čuju glasovi ljudi u prominskim selima [Slobodna Dalmacija]

Nema rijeke u Dalmaciji oko koje se nanizalo toliko srednjovjekovnih utvrda kao na Krki. Većina ih je nestala zajedno sa svojim žiteljima i braniteljima kojima su služile. Jednoj se, i to slikovitoj i prelijepoj utvrdi Nečven, na litici ponad kanjona Krke, vraća stari sjaj.

Sve zahvaljujući Nacionalnom parku Krka koji samostalno financira istraživačko-konzervatorske radove, Muzeju grada Drniša, čiji je ravnatelj Joško Zaninović duša i srce ovog zahtjevnog projekta te Općini Promina koja u cijeloj priči nalazi svoj logistički zadatak.

Svaki od aktera ove priče ima svoj interes i svoj cilj, no ono što ovaj projekt razlikuje od sličnih arheoloških zahvata i zbog kojeg, na kraju krajeva, zaslužuje uvrštenje u naš natječaj, jest njegovo značenje za prominski kraj, posebno sela Bogatići, Nečven i Puljane. Ta zagorska sela “bogu iza nogu”, u koja je do prije dvije-tri godine strani gost zalazio samo u slučaju pogrešnog skretanja s asfalta, konačno počinju živjeti.

U njima se ne čuju samo ptice u ugaslim dimnjacima, već i ljudski govor na svim svjetskim jezicima. Jesu li tome pridonijeli arheolozi i istraživači? Apsolutno da. Pridonosi li tome i Nečven, onakav kako izgleda u ovoj fazi radova? Odgovor je ponovno potvrdan.

Zato sam za svoga glavnog sugovornika o projektu izabrala kustosa Joška Zaninovića, arheologa i istinskog entuzijasta, zanesenjaka, koji na Nečvenu, kako mi rekoše, danjiva i noćiva, baš kao što podjednakim marom brine o Burnumu, rimskom legijskom logoru čija je muzejsko- -arheološka zbirka u obližnjim Puljanima. Mogla sam, mirne duše, razgovarati i s bilo kojim vijećnikom prominskog parlamenta ili nekim od stotinjak stalnih žitelja triju sela. Poanta priče bila bi ista.

U Zaninovićevu terenskom vozilu za samo nekoliko minuta vožnje od Oklaja, općinskog sjedišta, stižemo do Nečvena, čija ljepota oduzima dah, a pogled prema Krki i Šubićevoj utvrdi Čučevo s druge strane kanjona, strahopoštovanje i trnce. Makar glavnina istraživačko-konzervatorskog posla na Nečvenu, čiji su metar debeli bedemi na rubu visoke brine, po nekim izvorima iz 9. stoljeća, dosezali visinu i do 15 metara, tek predstoji.

Grad Nelipića, hrvatskih velmoža i gospodara utvrda s istočne strane Krke i Čikole koji je početkom 16. stoljeća pao u turske ruke i u njima ostao do konca 17. stoljeća, tek treba poprimiti pravi izgled. Predugo je, kazuje Zaninović, zapostavljan. Mlečani su, istina, boreći se s Turcima, barutom digli u zrak peterokatnu kulu.

No, devastacija Nečvena nastavila se do 70-ih godina prošlog stoljeća jer tadašnji sustav zaštite spomeničke baštine, unatoč statusu kulturnog dobra, nije bio na osobitoj razini. U mnoge je prominske kuće, naime, ugrađen klesani kamen upravo s Nečvena.

- Rezultati istraživanja na utvrdi su više nego dobri. Krenulo se u identificiranje zatrpanih dijelova. Zadnje što smo otkrili za javnost je srednjovjekovna krušna peć stara više od 500 godina. Do tog se podatka došlo na temelju analize keramike, odnosno drugih nalaza.

Nastavljamo istraživati centralnu kružnu kulu čija namjena, iskreno govoreći, do kraja nije ni rasvijetljena. Istražujući nju, otkrili smo dijelove srednjovjekovnog bedema koji je srušen vjerojatno za vrijeme Kandijskog rata kada je venecijanska vojska Nečven pokušala osvojiti od Turaka - kaže Zaninović.

Kišica koja je počela padati nije zaustavila radnike na Nečvenu. Tek nam je šetnju oko utvrde učinila težom, a travu klizavijom. Izmaglica nad kanjonom Krke pridonijela je i svojevrsnoj vremeplovskoj viziji. Što pod dojmom Zaninovićeve priče, a što utjecajem prostora drevnih predaka i legendi koje su u narodu ostale do današnjih dana, mogla sam na trenutke vjerno zamisliti drveni most koji je spajao Nečven i Čučevo, čuti dovikivanje aga, dizdara i kadija... čak i ratni zov banice Lacke na čelu crne čete konjanika.

I nije samo utvrda čarobna, već je to i cijelo njezino okruženje, čak i antički putovi. Turistima, zaključuje Zaninović, ne treba asfalt, već im lokalitet mora biti pristupačan na tradicijski način. Suvremeni prijevoz valja, kazuje, pomno osmisliti, baš kao i lokaciju muzejske zbirke.

MARINA JURKOVIĆ

SNIMILA NIKOLINA VUKOVIĆ STIPANIČEV / CROPIX

IZVOR: SLOBODNA DALMACIJA

Budanko: Okrenuli smo novu stranicu

Ovakvi projekti općini Promina koja je odlučna okreniti stranicu i posvetiti se demografskoj renesansi, napučivanju i turističkoj budućnosti na čvrstim gospodarskim temeljima znače vjetar u leđa. Da vjetar! Ružu vjetrova! Po selima u kojima je crkveno zvono označavalo pet puta više sprovoda od vjenčanja ili krštenja, danas špartaju vozila norveških, švedskih, danskih, britanskih tablica.

- Turisti traže mir i netaknutu prirodu, a to je naša prednost, naša turistička razglednica. Nitko od njih nije u gradovima odakle dolaze vidio toliko zvijezda koliko na nebu iznad Promine, niti su ga ujutro budili cvrčci. Ljudi se vraćaju iz hrvatskih metropola kako bi ovdje otvarali mirna turistička odmorišta, uz bazene i najluksuznije sadržaje. A opet, sve u suglasju s prirodom. Pozdravljamo inicijativu NP Krka da svoje posjetitelje uputi na naše područje.

Hvala i na uloženim sredstvima jer ne treba zaboraviti da je do sada za istraživanje, konzervaciju, dokumentaciju i građevinski materijal u Nečven uložio oko milijun i 900 tisuća kuna. Vrijedni rad arheologa iskoristit ćemo na najbolji način. Već koristimo, a rezultati zajedničkih napora se vide. NP Krka ulaže u utvrde, gradi šetnice i biciklističke staze. Na nama je da osiguramo infrastrukturu. Unijeli smo je u svoju razvojnu strategiju. Konačno naziremo konture svijetlije budućnosti - kaže prominski načelnik Tihomir Budanko.

Kako ćete glasovati?

Nađite nas na Facebooku na stranici Nova Dalmacija i dajte lajk, šerajte, napišite komentar ispod reportaže.

Svoj SMS pošaljite na broj 666555. Na početku poruke upišite IZBOR, a na kraju osobne podatke (ime i prezime). Cijena SMS-a 3,72 kn s PDV-om.